mrtva priroda

petak, 22.10.2010.

Živa sam :)

o jeAH

22.10.2010. u 20:48 • 5 KomentaraPrint#

srijeda, 04.03.2009.

iza tebe

Pogledaj,
moj korak je tih
ali slijedim te.

Pjevaš li?
Tvoja pjesma je muk
ali čuje se.

Ako znam da ova točka
u kojoj sada stojim
i ne postoji,
jasno je da se zapravo
nemam čega bojati...

04.03.2009. u 22:42 • 13 KomentaraPrint#

četvrtak, 22.01.2009.

Siječanj

Evo, gazim kroz ovaj šugavi siječanj spuštene glave. Drago mi je da su napokon i znanstveno potkrijepili tu tezu pa je sad i službeno: siječanj je najgori mjesec u godini, mjesec kad vas kolje depra, zima i besparica, a najgori od svih dana u siječnju su upravo ponedjeljci - dani kad je svaki zaposlen čovjek duboko svjestan beskonačnog i mučnog ponavljanja besmislenih rituala...i da, svi ćemo na kraju umrijeti... Ali to ste već znali, zar ne?

22.01.2009. u 11:48 • 14 KomentaraPrint#

petak, 26.12.2008.

Time out

Dragi prijatelji, otkad sam se ufurala u facebook, imam jako malo vremena za blog. Čekam da mi splasne oduševljenje pa ću se opet moći malo više posvetiti blogu.
Vidimo se!!!

26.12.2008. u 11:10 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.12.2008.

Reporteri

Evo, dragi čitatelji,
javljam vam se iz epicentra nereda u našoj državi. Javljam vam se iz grada u kojem priznaju samo "moralne vertikale" i imamo specijalnu komisiju za šund, koja je, eto, izglasala da gospođa Drpić nije dostojna nagrade Kiklop za najprodavaniji naslov godine. Javljam vam se iz kraja u kojem se noću postavlaju bombe i dižu u zrak objekti od opće važnosti i dobra. Eto, u predahu između nekoliko detonacija, smogla sam snage javiti vam se, čisto onako, da znate da sam živa...
Život ovdje sve me više podsjeća na dance macabre. Plešem u ludom vrtlogu ruku pod ruku s luđacima, majmunima, licemjerima, snobovima, tajkunima, prosjacima i profiterima...

11.12.2008. u 14:36 • 13 KomentaraPrint#

srijeda, 05.11.2008.

Dnevnik

" Ovo su tri sloja tvoje kože. Ovo su tri žene u tvom životu. Epidermis, dermis, salo. Tvoja supruga, tvoja kći i tvoja majka.
Ako ovo čitaš, dobro došao u stvarnost. To je mjesto prema kojem su vodile sve one blistave i neograničene mogućnosti tvoje mladosti. Sva ona neispunjena obećanja. Eto, što si učinio od svog života. Jedino što trebaš shvatiti jest da si se pretvorio u jedno, žaljenja vrijedno govno."
Chuck Palahniuk, Dnevnik

05.11.2008. u 23:02 • 15 KomentaraPrint#

utorak, 04.11.2008.

A sada citat koji je izazvao brojne polemike:

" Ljudi potomstvo vuku za sobom kao okove, kao strašni teret koji im koči svaki pokret - i najčešće ih naposlijetku doista ubije."
M. Houellebecq

04.11.2008. u 18:18 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 03.11.2008.

Misao dana

"Čovjeku se u životu može dogoditi bilo što,
a prije svega ništa."
M. Houellebecq, Platforma

03.11.2008. u 09:56 • 4 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 27.10.2008.

Kako izgleda tipičan hrvatski mladić?

Kad zamislim mladog Čeha, zamislim mladića sa šalom oko vrata dok čita knjigu vozeći se u metrou; kad zamislim mladog Nizozemca, zamislim pjegavog dugonju koji se vozi gradom na biciklu i sluša glazbu; kad zamislim mladog Britanca, zamislim blijedog, elegantnog gospodina u rolki koji ispija pivo u pivnici; kad zamislim mladog Španjolca, zanislim tamnoputog ljepotana koji se na klupi udvara temperamentnoj studentici...
Što vidite kad pokušate zamisliti mladog Hrvata? Je'l to dečko na biciklu, je'l to dečko s knjigom, udvara li se po lokalnim parkovima..?
Naša su djeca slika našeg društva. Ona su naša kazna!
"Naši mladići su divlji, podmukli i puni srdžbe. Noću se okupljaju na opustjelim betonskim prostorima, poput čopora mladih pasa, i tamo luduju do kasno u noć. Jure jedan drugoga po opustjelim dječjim igralištima, ljuljaju na ljuljačkama, urlaju, skaču, čupaju slušalice iz telefonskih govornica, razbijaju stakla na automobilima, kradu to što nađu. Naši mladići ispuštaju krikove kao galebovi. Njihovi krici odbijaju se o betonske zidove poput ping-pong loptica. Noću, naši mladići igraju nogomet spraznim limenkama, i ti zvuci odjekuju kao štektanje mitraljeza. Naši mladići bjesomučno kruže na svojim motorima (i u svojim automobilima) po opustjelom naselju. Noć je njihovo doba.. Mi drhtimo, pritajujemo se kao miševi, njihovi urlici lede krv u našim žilama.
Policija nikad ne zalazi u naše zone, pušta da nas krici naših sinova izjedu kao kiselina. Naši mladići brzi su na nožu, nož je srastao s njihovom rukom. Naši mladići šampioni su u pljuvanju. Pljuvačkom markiraju prostor oko sebe, kao mokraćom psi. I uvijek su zajedno, u čoporu, kao seoski psi."

Dubravka Ugrešić, Ministarstvo boli, Zagreb, 2004.,259. str.

27.10.2008. u 09:45 • 9 KomentaraPrint#

srijeda, 08.10.2008.

Izvan sebe

Voljela bih da prestanem
izvan sebe kročiti vlastitim životom
i da moja tajna nadanja
izrastu iz mene poput
velike sekvoje,
neka me razdere iznutra
i pusti korijenje
duboko,
duboko...

08.10.2008. u 10:20 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< listopad, 2010  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

moždane iluminacije s juga Istre

Linkovi

sanjapm.com

ODA DLAKAMA

Rastu
na pravim
i krivim mjestima.
Izrastaju i urašćuju
u mene.
Prkoseći kemijskom
i mehaničkom
trijebljenju
one snažne i uporne
u svojoj želji za životom
probijaju membrane,
estetske kanone
i granice
dobrog ukusa...
Moje vjerne druge
i krvne neprijateljice,
suborci i saputnice,
supatnice
u borbi
za savršenstvo.
Na kraju će me pobijediti,
i nakon što me više ne bude
one će biti zadnje
što sam dala od sebe,
što sam poslala u svemir...
Ipak, moja će biti zadnja,
bar tada.
Dati ću se
kremirati.

Image Hosted by ImageShack.us

< >

free web counter
free web counter